beats by dre cheap

Lijepo je to, samo što to nije tako

[img]http://www.herner-netz.de/Himmel-Berlin-100805/himmel-uber-berlin-1.jpg[/img]

To su stvorenja mrska što ti za vratom dišu i izazivaju svrab. Zbog njih se iznenadna češkaš, zbog njih te naglo prožme jeza. Zbog njih škripe vrata, otvaraju se i zatvarau sama. Oni su propuh i čine da parket pucketa, jer vole da vide trzaj kojim se preneš iz polusna. I kad misliš da si sam, a nervozno okrećeš glavu, oni su ono što u drugoj sobi šuška.

K'o lešinari se sjate kad u glavi ti nastupi lucidnost. To su voajeri što čuju svaku misao tvoju. Na rame ti spuste ruke bez osjetila, i bez dodira ti mijenjaju tok svijesti.

Suosjećajnu facu nose na licu kad u tebi rodi se tuga. Žele dodirnuti, shvatiti, osjetiti, znati šta je to što ti mršti lice.

Ne mogu.
Pa zapisuju svaki pokret, i čude se reakcijama naglim iako ih ništa iznenaditi ne može.

Ipak, izbor im je dat. Onaj što tebi nikad nije.

Ali, kad anđeo postane čovjek on i dalje novopodarenim osjetima ne zna razlikovati dobro od lošeg. Ali nije to novorođenče što ne zna šta ga u svijetu čeka. Nije ni dijete, jer i ono zna da zaplakati treba kad mu krv iz glave teče.

Anđeo s radošću posmatra kako se njegov crno-bijeli svijet boji. Sviđa mu se ta jarko crvena, pa nebo plavo, pa njene usne... njena tuga... njena pitanja...Pitanja koja je znao prije, ali sad ih više ne može čuti. Da li baš zbog toga?

Samo anđeo je širio krila žudnje, a da istu nikad nije mogao pojmiti.
Znati, znati, osjetiti, dodirnuti, kušati... Anđeo kao čovjek, kao čovjek štreber.   

Došao je da sazna koliko čežnja zaista muči. I kad je odlučio, u vodu zagazio, čovjek postao, sve što je htio sreća mu pomuti. Umjesto čežnje on osjeti samo čisti ushit zbog svog konačnog postanka, što posta dio vremena, prostora... historije...

Pali anđeli... što prodaše svoj oklop za šaku gvozdenjaka, vječnost zamijeniše neizvjesnim, ali sigurnim krajem... I ne bi im to dovoljno, već dobiše i zaborav.

Čovjek nikad nije mogao birati šta će biti, a zamjerit će i sam sebi zato što nije zadovoljan onim što jest. Kad mu bivši anđeo otkrije svoje porijeklo reći će mu: - Ti sad misliš da znaš, tek sad za znanjem žuditi učiš. Ali đavli znaju bolje. Đavo samo dođe po svoje.

Kada je dijete bilo dijete,
hodalo je mašući rukama.
Željelo je da je potok rijeka,
a rijeka ponornica,
a da ova bara bude more.

Kada je dijete bilo dijete,
nije znalo da je dijete.
Sve je imalo dušu,
i sve duše su bile jedna.

Kada je dijete bilo dijete,
nije imalo svog mišljenja.
Nije imalo navika,
često je sjedilo prekriženih nogu,
hodalo je trčeći,
imalo je vihor u kosi,
i nije se mrštilo
pri fotografiranju.

Your message is strong, but it's wrong. It's a soundless story of a mute preacher. And it goes around, and comes around.

Hear me preacher. Let me dirty up your mind.

Ukradene priče
http://ukradeno.blogger.ba
02/02/2007 10:03